truelife
30.10.2014., četvrtak
.
|
Ponekad noću,u snu šapučeš mi da te uzmem Da te odvedem daleko ,sve do jutra tog rađanja nove zore Da ne ostavljam te , na ovoj goletnoj ,opustošenoj zemlji Govoriš da suđeni smo jedno drugom Da želja je to samog stvoritelja I dok slušam te, u toj tišini noći Dok taj zvuk tvojih usana odzvanja prostranstvom duše moje Srce mi od sreće treperi Pogled tvojih očiju poput sunca razbije tamu Svom snagom sjaja u vrt moje duše ulazi i moli ,uzmi me dragi Neka nočas moje usne tvojim tijelom se razliju Neka se ova zemlja krikom našim ispuni krikom sreće neka odzvanja u toj beskrajnoj veličini svemira Do tog novog sna,u kojem snujemo Nama uvijek iste želje i riječi. Dok sunce vjere te životne nade , kroz te dane svojim pogledom nas prati |
